Želim da budem vetar

Nikad nisam nikome zaista želela zlo.Čak i kad bi me mrzeli i osuđivali.Maltretirali ili diskriminisali.Nisam nikoga mrzela, mrzela sam to što su radili.Pa opet, ne smatram da im treba kazna.Već su dovoljno kažnjeni.Ali ovo nije priča o iskrivljenim ljudima i njihovim beskrajnim kompleksima.Mnogo puta nas zadive ljudi drugačiji od nas.Interesantni,simpatični, i vi se združite.Prolazi tako vreme, menjate se.I onda dođete u situaciju da jedna strana ne daje ništa, a vi se trudite da date za oboje.I date sve od sebe.I to je sila akcije bez reakcije,pomućena fizika.Šaljete informacije u svemir čekajući povratnu.Možda je i nekada postojala, kada je druga strana bila na zemlji.Ne udaljena svetlosnim godinama od vas.I onda se pitate gde ste pogrešili.Bili ste uvek tu, i u dobru i u zlu.Uvek sve tolerisali,opraštali.Ne razumete.Nema objašnjenja.Od mnogih odnosa ostaje samo nemir.Krivica..Vidite lošu sliku sebe jer svi odustaju od vas.A treba vam oslonac koji ste svima bili.Ali čovek je plašljiv i izmiče se.A vetar, vetar ima razarajuću snagu.Opet može biti milosrdan.Niko ne može da ga ukroti i prkosi ljudima plujući im u facu sve njihove slabosti.Slobodan je.Vetru ne treba oslonac.

Leave a comment