Nasim drugovima.
Prolazim ulicom,vidim ljude.Turiste,ljude u prolazu.Svi vode svoj uzurbani zivot.Osecam taj miris u vazduhu.Mirise na jesen i na opalo lisce.Zastajem u trenutku.Osecam godine ovog grada u svakoj pori,osecam da dise i da zivi.U izlogu stoji okacena odeca po uzoru na sedamdesete.Sve se polako vraca unazad.A ici unazad nas uzasava.Koracam napred.Zatvaram oci i osluskujem.Ja ne postojim..Osmeh mi migolji po licu.Jer mene nema.Cujem svoju omiljenu pesmu.Nazalost ne s obliznje radio stanice.To je ipak samo moj mali mp3.S nasih stanica dopiru zvuci samo bezdusnog-turskog-turbo-folka.I sve bi bilo krajnje zadovoljavajuce da omladina nije zauzela stav balkanske dive i pocela da imitira.Zagrebi ispod povrsine,smisao svega je samo dublji dzep.Dublji i puniji.Prazna obecanja i jos praznije reci.Ljudima je lakse da prihvate vec sazvakane plitke tekstove nego da traze njihovo znacenje u sebi.Upravo je to snaga umetnosti.Snaga koja je ove prostore odavno napustila.Nastavljam dalje dok me u stopu prati copor pasa lutalica.Ne onih divljih,vec onih napustenih.Nekada su imali dom i bili su voljeni.
“Život je surov, svako piše svoja pravila, nema praštanja i nema milosti.“
Sve dok neko nije odlucio da se igra Boga.I igraju se,mnogi.Ti si sav moj bol.Ljudi prolaze ne pomerajuci se.Udaraju ramenima jedni o druge,nevoljni da se sklone.Ti si sav moj bol.Drazi im je bol u rukama nego cinjenica da su nekoga,kulturno, pustili da prodje.Neka baba me zapitkuje hocu li da sidjem tri stanice pre njene.Mrzovoljno klimam glavom i prevrcem ocima.Ti si sav moj bol.Izacices,nema potrebe za zurbom.Samo sto ces i u javnom prevozu i u svojoj kuci biti bahata netolerantna osoba.Vidim nase vrsnjake.Dobre ucenike,drugove,sinove zagnjurene u belo i u dim.Ne znaju za sebe, a ne znam ih vise ni ja.Ti si sav moj bol.Seks,droga,nasilje i alkohol.Sve zivi,samo je rokenrol mrtav.Stvarali su i ziveli umetnost:Milan,Magi,Firci,Vd,Pecer,Srdjan i mnogi drugi.Voljni da menjaju kroz ljubav prema muzici.Osecamo je kroz svaki akord.Svaki ton,svaku notu,svaki stih.Ti si sav moj bol.Ovo nase vreme sa sobom nosi vrtlog bezvrednosti,pregrst neoriginalnih inovacija.Zudnja za slavom,zudnja za novcem.Zagrebi ispod povrsine..I dalje ne pronalazis nista.Zato sto je smisao izgubio smisao.Polako nasa umetnost se gasi.Decak iz vode je mrtav.
21. septembar 1958. – 5. novembar 1994.
Ovaj krug sam smislio
Ovaj krug sam stvorio
Ovaj krug sam razbio ko vetar rasuo
Vetar misli vetar zna sve sto znamo ti i ja
On me voli on me nosi on me razbija aha
Kao da sam umoran i kao da sam star
Kao da je dosadno i suvise ga znam
Ovaj krug skupio i opet sklopio
On me voli on me nosi on mi oprasta aha
Kao ne
I kao da
Kao zabrana
I kao dozvola
Kao ne ne ne
Kao da da da
Kao zabava
I kao…dosada
Ovaj krug sam smislio
Ovaj krug sam stvorio
Ovaj krug sam razbio ko vetar rasuo
Vetar misli vetar zna sve sto znamo ti i ja
On me voli on me nosi on me razbija aha aha
Kao ne
I kao da
Kao zabrana
I kao dozvola
Kao ne ne neee
Kao da da daaa
Kao zabava
I kao…dosada EKV-Krug